U prvom dijelu sam se osvrnula na taštinu kod studenata medicine, a u ovom se želim fokusirati na taštinu liječnika, jer vjerujem da je većina vas bila svjedokom njihove bahatosti, bilo prema vama ili prema njihovim suradnicima.
Primjeri njihove bahatosti iz mog života:
Meni se, na primjer, nebrojeno mnogo puta desilo da čekam liječnika da završi sa svojom kavom i pauzom, iako je vrijeme pauze davno završeno. Medicinski tehničari u tom slučaju ‘ne uznemiravaju’ liječnika. Zašto? Vrijeme za pauzu je isto za sve zaposlene na tom odjelu pa zašto se onda liječnici osjećaju privilegiranim da ostanu odmarati, dok se njihove kolege tehničari vraćaju na posao i umiruju pacijente u čekaoni?
Imam još bolji primjer.
Naime, jednom sam čekala red na pregled fizijatra zajedno sa četiri pacijenta ispred mene. Došao je i moj red nakon nekoliko minuta i čim sam ušla u ordinaciju, iza mene se pojavila nepoznata liječnica sa pitanjem:’ Draga, osjetim neku bol u donjem dijelu leđa danas. Možeš li me pregledati?’ Fizijatrica mi je na to rekla:’Molim Vas, izađite.’ Nakon tog, nimalo kulturnog ubacivanja, dočekao me hladan tuš u ordinaciji. ‘Ona je liječnica i liječnici uvijek i svugdje imaju prednost, samo zato što su liječnici. Razumiješ, je l’ tako?’ i uz to mi je namginula na moje opće zaprepaštenje.
Također, znam i za primjer prijateljice koja radi kao radiološki tehnolog te dijeli istu prostoriju sa liječnikom čije radne sobe unutar te prostorije odvajaju vrata. Svako jutro liječnik očekuje da mu kolegica upali računal0, jer eto on je doktor i računalo mu mora biti pripravno kad on dođe sa svoje kave na posao. Njegovoj kolegici ovo zasigurno nije u opisu posla, ali to se od jednog radiološkog tehnologa očekuje, barem ako se njega pita.
Mogući razlozi zbog kojih bi se liječnici mogli osjećati superiorno:
- Ego: liječnici su često lideri u zdravstvu i ta ‘moć’ nekada može ‘udariti u glavu’, pogotovo kada ste u poziciji gdje upravljate timovima.
- Neiskustvo: nemaju svi liječnici iza sebe dugogodišnje iskustvo i samopouzdanje koje ide uz to pa se nekad njihov nedostatak može ispoljiti na veoma ružne načine.
- Plaća: pojedini liječnici zarađuju mnogo više od prosjeka pa svoju vrijednost poistovjećuju sa cifrom na bankovnom izvodu.
- Znanje i odgovornost: sam posao dolazi sa mnogo pritisaka pa možda nekada superiornost može biti zamijenjena sa umorom ili pretrpanošću poslom?
Naravno da ne dovodi jedna od pobrojanih stavki do tog kompleksa superiornosti, nekada je to mješavina svih navedenih faktora pa čak i mnogo drugih nespomenutih.
Kako se pacijenti odnose prema liječnicima?
Da budem iskrena, mislim da i sam odnos pacijenata prema liječnicima doprinosi ovom višegodišnjem trendu ‘boostanja ega doktorima’. Pacijenti liječnike znaju kao ljude koji su sposobni odgovoriti na nazamislivo, oživjeti ljude, presaditi organ nekome i tako dati drugu šansu za život i još mnogo toga. Misleći i svakodnevno svjedočeći o navedenom, pacijenti su se postavili ispod njih, u nekom zamišljenom hijerarhijskom poretku, a tome doprinosi i činjenica da pacijenti dolaze liječnicima bespomoćni i uplašeni, te u njima vide nadu. Zapravo, liječnici su također samo ljudska bića, koja svoj život provode u neprestanom usavršavanju i učenju materijala za koji se i sami nekada osjećaju nedovoljno kompenetnima i sposobnima. Iza svakog liječnika koji savjesno obavlja svoj posao, stoji dugogodišnja predanost i nevjerojatna količina novca uložena u obuku. Njihov izabrani put ih ne čini superiornima ni u kojem pogledu. To su jednostavno ljudi koji su sami odabrali put, koji i većini drugih ljudi stoji na raspolaganju.
Što učiniti ukoliko se susretnete sa nadmenim liječnikom?
Sjetite se svega gore navedenog i ne dopustite sebi da im podilazite i laskate egu, a također nemojte ni isticati njihov kompleks superiornosti uz rizik da možda i niste u pravu. Sjetite se tih riječi gore ‘nekada superiornost može biti zamijenjena sa umorom ili pretrpanošću poslom’. Samo se pobrinite da se svatko s kime komunicirate odnosi prema vama sa poštovanjem i profesionalnošću, jer ako to nije slučaj, imate osnove za žalbu. Za kraj, ne zaboravite da je većina liječnika jedna vrijedna i skromna skupina ljudi, koji su uvijek spremni na suradnju i prijenos znanja, kao i na profesionalan pristup pacijentima.
Za kraj evo nekoliko riječi o kojima valja razmisliti:
“We’re educated in a model that demands certitude, confidence, and rightness. But we work in a profession imbued with uncertainty. Ultimately, training doctors to grow — instead of show — may lead to more curious physicians and more honest patient interactions.”
Dr Dhruv Khullar