Ah, ta doktorska taština!

Ah, ta doktorska taština!

Je li ti itko rekao kako ćeš postati umišljen ili umišljena kada upišeš medicinski faks, a pogotovo kada ga završiš? Meni jest, ali zašto?

Ovoga puta ćemo se malo odmaknuti od tema stresa, anksioznosti i učenja i pozabaviti se temom taštine studenata (i doktora) medicine. Obzirom da sam u svome životu imala priličan broj medicinskih intervencija, susrela sam se sa različitim tipovima doktora. Neki su bili izuzetno uspješni u svome poslu, a opet tako ljubazni i susretljivi, dok su neke njihove jednako uspješne kolege, bili sušta suprotnost po ponašanju.

Uvijek sam se pitala zbog čega je to tako. Zanimalo me kakav čovjek ću ja biti po završetku faksa. Hoće li se lice pacijenta ozariti kada me vidi, iako je u bolovima? Hoću li se uvijek zalagati za prava svojih pacijenata i hoće li mi ona uopće biti važna? Ukoliko nekome zatreba liječnička pomoć u mojoj blizini, dok nisam na dužnosti, hoću li se odazvati ili nastaviti sa onim što sam do tog trenutka radila? Pitanja je bilo mnogo i ne prestajem ih postavljati sebi.

Taština od prvog dana faksa

Kada sam upisala faks i počela upoznavati svoje kolege sa godine, a i one starije, vidjela sam da se mnogi od njih ponašaju kao da su superiorna vrsta u odnosu na svoje vršnjake sa drugih fakulteta. Ne samo da su gledali s visoka na studente ‘lakih’ fakulteta, nego su gledali s visoka i svoje kolege sa kojima su dijelili svakodnevnicu. Neki su se družili samo sa onima za koje su znali da im mogu biti od koristi prilikom učenja, dok drugi nisu postojali za njih. Znali su kriti stručnu literaturu, skripte, stare testove i mnogo toga još, te na taj način osiguravati sebi ‘prednost’.

Rezultati ispita

Kada se oglase rezultati ispita, rijetko tko bi tražio samo svoje ime na spisku. Kada su nam počeli prikazivati rezultate samo uz broj indeksa, neki su počeli zapisivati brojeve indeksa onih koje su smatrali konkurencijom i tako bilježiti njihove rezultate i natjecati se sa njima. Atmosfera u amfiteatru je postajala sve toksičnija. Kada smo sjedili na kavi na pauzama, čula bih kolege kako ispod glasa mrmljaju listajući Instagram: ‘Gle, kaže studying all day every day, a studira ekonomiju.’ ili ‘Trebali ste vidjeti sinoć u čitaoni kako paničari cura sa ZVU, jer su prešli 3 stranice skripte iz anatomije.’

Što je utjecalo na moju odluku da studiram medicinu?

Sjećam se kada nas je u srednjoj školi profesorica pitala što planiramo upisati od fakulteta, nas par iz razreda je odgovorilo medicinu, na što je ona rekla:’Pa da, jer ostali fakulteti su po vama tečajevi.’ Naravno, to je daleko od stava prosječnog profesora s obzirom da je ova dotična zaista bila posebna, ali ta pretpostavka da upisujem medicinu iz želje za dokazivanjem i statusom u društvu me duboko povrijedila.

Ja sam godinama govorila kako želim studirati arhitekturu, sve do trenutka kada sam morala na hitnu operaciju koljena i kada sam upoznala svog doktora, čija me ljubaznost oduševila. Priznajem da sam do tada, do svoje dvanaeste godine, mislila da su doktori neka viša bića, ljudi sa nesvakidašnjim vještinama, ali hladni i bezosjećajni. Kada sam upoznala ovog doktora i vidjela načn na koji se obraća pacijentima svih generacija, kako se trudi upamtiti svačija imena, našaliti se, objasniti svaki korak liječenja sve dok ti ne bude potpuno jasno u kakvoj situaciji se nalaziš, a sve to dok nosi nevjerojatnu količinu znanja u svojoj glavi koja spašava živote.

Sa koliko poštovanja se samo odnosio prema zaposlenicima bolnice koje bi sreo dok šeta po odjelu, od domara do medicinskih tehničara. Bila sam fascinirana i cijeli put kroz medicinski fakultet sam počela idealizirati već u svom bolničkom krevetu. Mislila sam da je većina doktora poput njega.

Očekivanja vs. Stvarnost

Mislila sam da će me na fakultetu dočekati beskrajno empatične i srdačne kolege. Živjela sam uvjerenju da svi oni koji žele upisati medicinu, to rade iz želje za pomaganjem drugima. Međutim, kako se bližio kraj srednje škole, shvatila sam da sam bila u krivu.

Shvatila sam da mnogi žele upisati taj faks jer bi se onda smatrali privilegiranim članovima društva, vrijednijim od drugih. Pitala sam se što hrani ego toj, tada, djeci. Shvatila sam – roditelji i društvo. Kad smo na početku faksa razgovarali o tome zašto smo upisali medicinu, jedan kolega je rekao: ‘Pa zbog onog dr. ispred imena.’ Takvim osobama su nastavili i profesori hraniti ego. Na primjer, jedna profesorica nas je savjetovala da, kada god se predstavljamo bilo kome, kažemo prvo doktor, pa prezime pa ime, jer to tako treba biti kako bi nas poštovali oni koji nisu iz naše profesije.

Kako vrijeme odmiče, hrane za ego ne nedostaje, a kolege postaju umišljenije. Nedavno nam je kolegica rekla da se ne druži sa osobama koje imaju prosjek ispod 4.5 i da će svi sa nižim prosjekom sutra ubijati svoje pacijente. Ta ista kolegica je izjavila da nije Crveni križ, te da ne želi ustupiti svoj dio lekcije kolegici na prezentaciji, kako bi i ona dobila plus. Ne mogu se ne zapitati kakvi doktori će biti takve kolege. Možda će biti vrhunski stručnjaci u svojim područjima, ali omraženi među drugim kolegama i pacijentima. Kakve promjene u njihovom ponašanju će dovesti upravo to ‘dr.’ ispred imena koje ih čeka za par godina?

Postoji i puno dobrih medicinara!

Naravno, da sve ne bude tako crno, moram naglasiti da ipak postoji studenata koji će ti uvijek priskočiti u pomoć. Neko od njih će ti uvijek objasniti dio gradiva koji ne razumiješ, uputiti te na nove resurse za učenje koji će te spasiti kada si u stisci sa vremenom, a ispit se bliži. Mislit će na tebe uvijek kada se trebaju prijaviti ispiti ili odnijeti indeksi na katedre, te će te napomenuti. U nekim trenutcima i ti ćeš njima biti od pomoći i tako ćete lakše prebroditi sve teškoće na koje naiđete.

Dodatak EduHub tima:

Nastavno na pozitivan zaključak teksta kolegice koja je pisala, i mi moramo pohvaliti kolege studente koji nam konstantno šalju nove materijale (literature, pitanja, Anki deckove koje uskoro objavljujemo i ostalo) uvijek sa napomenom “Vjerujem da će pomoći kolegama nakon nas…”. Tako da zaista ima puno autentično dobrih ljudi na medicini, i nadamo se da ćeš i ti biti jedan ili jedna od njih. EduHub.

Odgovori