Zadnjih nekoliko dana je ostalo do prijemnog. Napetost i stres rastu, kako meni tako i ostalim kolegama maturantima. Ovo je moja priča kako se pripremam za ispit koji svi čekamo cijelu proteklu godinu.
Zovem se Dorian, trenutno živim u Splitu i završio sam III. gimnaziju. Kroz prethodnu specifičnu školsku godinu, poput svih maturanata morao sam se suočiti sa izborom i mogućnostima vezanima za svoje školovanje. Ono što bi mnogi uzeli kao prednost je da sam odmah znao u tom trenutku što želim upisati i čime se želim baviti, što je naravno u ovom slučaju medicina.
Kako sam se odlučio na medicinu
Na kraju osnovne škole pokazivao sam veći interes za informatiku, ali me na kraju puno veća odgovornost medicinskog zanata kao i ljubav za prirodoslovljem odvukla prema medicini. Nisam puno razmišljao o tome gdje ću pohađati studij medicine, prvotno mi je u planu bilo ostati u Splitu. Kako sam spletom okolnosti pobliže upoznao Zagreb, shvatio sam da mi rodni grad možda ipak više nije bio toliko atraktivan kao prije. Dugo sam se mislio o prijavi prijemnog, no na kraju me prelomila misao da je nekad bolje nešto započeti i pogriješiti nego samo ostati po strani.
Kako sam se pripremao
Skripte sam nabavio krajem 12. mjeseca i krenuo s radom negdje krajem siječnja. Inače nisam imao u planu toliko se spremati, s obzirom da smo u prirodoslovno-matematičkom programu već u golemoj prednosti u odnosu na bilo koji drugi program (čak i među gimnazijama), ali sam ipak odlučio pomoći kolegici koja nažalost nije imala dovoljno sreće sa školom poput mene zbog lošije kvalitete predavanja.
Dnevno smo od kraja siječnja do početka travnja svakodnevno zajedno radili nakon što bismo sve završili za redovnu školu, radnim danima od 9 do ponoć i sitno, vikendima nismo brojali koliko bismo dugo ostajali. Doživio sam to kao izazov, da vidim koliko toga mogu ostvariti i koliko dobro mogu nekog drugog motivirati. Kako se prijemni bliži, onaj početni stres i nelagoda oko odabira sve više nestaje, jer znam da sam se očajno puno spremao, što pokazuju i rezultati – uspijem riješiti više od 90% na simulacijama prijemnog ispita, odnosno pitanja od prošlih godina.
Ne-matematički mozak
Većina ljudi smatra da nisu „matematički“ ili „fizički“ mozgovi pa da kiksaju na fizici, ali smatram da se zaista gradivo srednje škole može naučiti uz dovoljno truda i posvećenosti tom predmetu. U drugom razredu sam na polugodištu skoro pao fiziku, u međuvremenu sam se uozbiljio i posvetio učenju te na maturi imam 95% iz fizike. Ako je pojedinac prešao neki temeljni prag inteligencije, smatram da uz dovoljno truda i volje može postati odličan u bilo čemu u što je uložio dovoljno vremena.
Srednjoškolci su potaknuti onim razmišljanjem iz razredne nastave osnovne škole gdje se samo za nekog tko je brz u matematici kaže da je talentiran za matematiku i sve ostane na tome. Tada je udio talenta naspram rada puno veći. Kako vrijeme odmiče, udio rada sve je veći i u ovom trenutku uz dovoljno vremena i truda bilo tko, tko pretendira na fakseve poput medicine i smatra za sebe da je tome dorastao može ostvariti ne prolazne, nego odlične rezultate. Osobno sam se u to uvjerio i vjerujem da postoje ljudi sa sličnim iskustvima.
O rutini pripremanja
Što se tiče rutine, rasporedio sam sve da mi se sve slegne do matura/prijemnog i na dnevnoj bazi rješavam oko dvjestotinjak zadataka iz knjižica za upis. Naravno, svima treba ventil, jer je nemoguće ostati normalan pod tolikim radnim periodima. Smatram da će se vrijeme za veće slavlje osloboditi nakon što se osigura najbitnije, a svoje oduške nalazim u povremenom izlasku sa sad već ekipom iz bivšeg razreda i u redovnom treniranju. Planiram se potpuno opustiti za ljeto i nadoknaditi one sve izlaske koje nisam ostvario tijekom godine, a što se tiče gradiva faksa i unaprijed spremanja za medicinu, s time se neću zamarati. Smatram da ne valja biti previše nadobudan i svakom loncu poklopac, jer ćemo ionako svo to gradivo proći na predavanjima. Znanje se pokazuje na kolokvijima, a na satovima se skuplja.
O školstvu i obrazovnom sustavu
Što se tiče drugog izbora ili pričuvnih planova, nemam ih. Prilično sam siguran u vlastiti upad u MEF, jer jako malo ljudi zapravo intrizično poznaje ispitivano gradivo i u isto vrijeme posjeduje kapacitet za snalaženje u novom okruženju, a oboje je potrebno za upad i dobar rezultat na prijemnom. To je više problem našeg školstva općenito, u 98% škola se gradivo uči na temelju toga da učenici apsorbiraju gradivo u sebe napamet, bez da ga poznaju i razumiju te ga jednokratno iskoriste na ispitima za neke na kraju beznačajne ocjene. To se osobito može vidjeti na primjeru elektromagnetizma, jako je malo ljudi zapravo shvatilo kako struja i elektricitet funkcioniraju i samo znaju tumačiti to gradivo preko nekih formula i pojedinosti koje su prosječnom učeniku u najmanju ruku apstraktne.
Često viđam dinamiku kod ljudi, jedna skupina su oni koji relativno malo rade i dalje se ne uzrujavaju jer kao „znaju“ oni to, te druga skupina koja stvarno dominira među pojedincima zainteresiranima za medicinu, a to su oni koji unatoč svom prekomjernom trudu i dalje budu zabrinuti za njihove moguće rezultate. Valja zapamtiti da se sav onaj uložen trud mora nekako isplatiti i da će svatko imati rezultate proporcionalne njihovom uloženom trudu.
Dodatak:
Ako si maturant i čitaš ovaj tekst, čvrsto ti prepručam ući u ovu Facebook grupu novih maturanata generacije 2023./2024. jer tamo postoji oko 1GB svih prikupljeni materijala maturanata generacije 2022./23. (skripte, knjige, zadaci, eseji…). Učlaniti se možeš OVDJE.