Trenutno pregledavate ”Imposter sindrom” – tihi kradljivac sreće

”Imposter sindrom” – tihi kradljivac sreće

”Ne zaslužujem ovu ocjenu! Ostali su pametniji od mene. Ne pripadam ovdje. Ja sam varalica i uskoro će me razotkriti!”

Motaju li ti se ove i slične misli po glavi? Osjećaš li se kao da tvoji kolege imaju sve konce u rukama, dok ti nemaš? Čini li ti se da je sve što si postigao/la do sada samo plod sreće, jer ipak nemaš dovoljno znanja i vještina? Moj odgovor je, nažalost, DA! Znam da nisam jedina, jer istraživanja pokazuju da ovakve misli zaokupljaju 9-82 % ljudi (brojke variraju u ovisnosti tko sudjeluje u istraživanju) i svi patimo od takozvanog Imposter sindroma!

Imposter sindrom može ‘pogoditi’ svakoga, neovisno o poslu kojim se bave, socijalnom statusu, ali ga najčešće doživljavaju uspješne osobe. Ovaj sindrom su psiholozi opisali prvi puta 1978. godine. Kod mnogih ljudi simptomi traju relativno kratko – prvih par tjedana u novom okruženju, dok se drugi ljudi mogu boriti sa ovim sindromom cijelog života.

Simptomi:

• Osoba misli da je varalica
• Osoba se boji da će ljudi razotkriti njene ‘prevare’
• Teško joj je prihvatiti vlastiti uspjeh

Zdrava doza sumnje u sebe nam može pomoći bolje procijeniti naša dostignuća i sposobnosti, ali previše sumnje može ostaviti mnoge posljedice na samopouzdanje.

Škola/fakultet/posao:

Osoba se može bojati da kolege i supervizori očekuju od nje mnogo više od onoga što ona može dati. Ovaj strah od neuspjeha može navesti osobu da se suzdržava i da izbjegava obveze koje bi joj mogle donijeti mnogo uspjeha. Ovo, zajedno sa strahom od pogrešaka, jest recept za lošu performansu u školi ili na poslu.

Istraživanje iz 2014. godine je pokazalo da ljudi koji pate od ovog sindroma se veoma fokusiraju na dani zadatak, te ne prihvaćaju dodatne odgovornosti koje bi ih potencijalno vinule u zvijezde. Zašto? Zato što strahuju da će ih dodatne obveze ometati ili kompromitirati kvalitetu izvršavanja novih obveza.

Konstantna sumnja:

Svaki uspjeh izaziva sumnju, a kada osoba postigne izniman uspjeh u nečemu, često ne može prepoznati da je uspjela u nečemu. Ukoliko ipak prepozna, ne može uživati u plodovima uspjeha, jer se javlja strah da će jednog dana svi otkriti istinu o njenim ‘sposobnostima’. Začarani krug.

Nezadovoljstvo školom/poslom i burnout:

U nekim slučajevima se osoba može osjećati kao da nema dovoljno izazova u zadacima, ali strah od neuspjeha joj ne da tražiti promaknuće, povišicu i općenito više odgovornosti. Dok se osoba bori sa tim sumornim mislima, izložena je većem riziku od burnout-a.
Ukoliko ne znaš što je burnout ili bi volio/la saznati nešto više o njemu, napisala sam članak koji možeš pročitati OVDJE.

Istraživanje iz 2014. godine je pokazalo da ljudi sa imposter sindromom većinom ostaju na istim pozicijama, jer ne vjeruju da mogu postići bolje. U originalnoj studiji iz 1978. godine, jedan akademik je bio uvjeren da se desila pogreška u procesu selekcije na jednu poziciju kada su njega izabrali, jer nije mogao pojmiti čime bi on to mogao zaslužiti.

Strah od neuspjeha i stalna želja za najvišim pozicijama/dostignućima mogu imati velike posljedice po mentalno zdravlje, poput:
• Anksioznosti
• Straha od razotkrivanja
• Depresije
• Frustracije
• Manjka samopouzdanja
• Stida

Međutim, stručnjaci ne svrstavaju ovaj sindrom među mentalne bolesti.

Tipovi “impostera”:

Dr. Valerie Young je u svojoj knjizi “Tajne misli uspješnih žena: zašto sposobni ljudi pate od imposter sindroma i kako napredovati uprkos tome”, je identificirala 5 tipova impostera.

1. Stručnjak – oni nisu zadovoljni završetkom zadatka, ukoliko ne znaju apsolutno sve o temi
koju su obrađivali. Vrijeme provedeno istraživajući o temi, otežava ispunjenje obveza i
projekata.

2. Perfekcionista – oni se nose sa ogromnom količinom anksioznosti, sumnje i brige, posebice
kada postave ekstremne ciljeve koje nisu u mogućnosti ispuniti. Tada će se fokusirati na one
stvari koje su mogli bolje napraviti, umjesto da slave svoj uspjeh.

3. Prirodni genijalac – sposobni su usavršiti mnogo novih vještina, lako i brzo, ali se osjećaju
posramljeno i nemoćno kada se suoče sa teškim zadatkom. Prihvaćanje činjenice da je
sasvim normalno namučiti se nekada prilikom dostizanja ciljeva, može pomoći.

4. Samac – preferira raditi samostalno, bojeći se tražiti pomoć, jer bi to značilo da su
nekompetentni. Moguće je da će odbiti ponuđenu pomoć iz želje da dokažu svoje vrijednosti.

5. Superheroj – iza njihovih dostignuća stoji nevjerojatna količina truda, što može dovesti do burnout-a i ostaviti posljedice po mentalno zdravlje i odnose sa drugima.

Rizikofaktori:

Svatko može iskusiti ovaj sindrom, ali nekoliko faktora značajno povećavaju rizik:

1. Novi izazovi – za primjer ću navesti dolazak na fakultet. Tada se nađemo među mnogo pametnih osoba, a uspoređivanje sa njima može izazvati osjećaj neadekvatnosti i može se loše odraziti na naše rezultate.

2. Obiteljsko okruženje – kada osoba raste pored ‘nadarenog’ brata ili sestre, ona može razviti osjećaj neadekvatnosti koji nije opravdan. Također, dijete kojem je lako nositi se sa obvezama, može razviti sumnju u sebe kada se suoči sa teško dokučivim ciljevima.

3. Dolazak iz marginaliziranog društva – istraživanja su pokazala da su ljudi koji dolaze iz određenih etničkih skupina podložniji ovom sindromu.

4. Borbe sa depresijom i anksioznošću – veoma su česte među ljudima sa imposter sindromom. Iako se mnoge studije fokusiraju na žensku populaciju, ipak istraživanja pokazuju da spol i dob ne utječu na vjerojatnost iskušenja ovog sindroma.

Savjeti za nadvladati imposter sindrom:

• Pričajte o tome – potražite pomoć profesionalaca, psihologa ili psihijatara. Povjerite se članu obitelji ili prijatelju, možda i oni imaju neke super tehnike koje su im pomogle u njihovoj borbi.

• Budite svjesni simptoma – znajući što je imposter sindrom, zašto se javlja i koji su njegovi simptomi, značajno povećavate svoje šanse da se izborite sa ovim tihim kradljivcem sreće.

• Prihvatite da je savršenstvo nemoguće – ja se još trudim prihvatiti ovo, ali mislim da sam na dobrom putu. Za postizanje zdrave doze samopouzdanja, osoba mora prihvatiti svoje snage i slabosti. Greške su neizbježan dio napretka i života općenito! Prihvaćanje činjenice da stvari nekada mogu poći po zlu, povećavaju otpornost i mentalno zdravlje.

• Izazovite svoje negativne misli – osvijestite se da svaki put kada pomislite nešto loše, pomislite i nešto pozitivno – proslavite dosadašnja dostignuća, prisjetite se uspjeha iz prošlosti, prisjetite se dobivenih komplimenata na račun vašeg uspjeha i sposobnosti.

Za kraj ti ostavljam nekoliko korisnih linkova, te se nadam da ćemo svi mi koji se borimo sa ovim sindromom, pobijediti. Sretno nam! 🙂

Knjigu dr. Valerie Young možeš preuzeti OVDJE.

Web stranicu doktorice Valerie Young možeš posjetiti OVDJE.

Video u kojem Michelle Obama priča o imposter sindromu pogledaj OVDJE.

Nekoliko TED talks videa o imposter sindromu:

  1. Mike Cannon-Brookes – How you can use impostor syndrome to your benefit?

  2. Phil McKinney – Do you have Impostor Syndrome … too?

  3. Lou Solomon – The Surprising Solution to the Imposter Syndrome

Odgovori